Vi ste ovdje: Početna stranica > Aktualnosti, priče životinja > Dva laneta su pronašla dom

»Silia, djevojčice, dođi po bočicu…« Malo lane! Ipak, Silia je već »velika«. Ona je prvo lane-nahoče koje je prije nekoliko tjedana primljeno u stanicu za njegu Zemlje mira Internacionalne zaklade Gabriele. Jedan zemljoradnik ju je pronašao dok je kosio polje – nožica joj je bila ozlijeđena. U normalnim slučajevima malu lanad ne uzimamo tek tako jer se mama u pravilu vraća da ih podoji. No, da je zemljoradnik ostavio ovo ozlijeđeno lane, ono ne bi preživjelo.

»U Njemačkoj je tako da ozlijeđeno lane ne možete jednostavno uzeti i odvesti veterinaru«, priča Daniel, njegovatelj životinja koji se od Silijinog dolaska brine o njoj dan i noć. »Životinje koje žive na slobodi, ovdje su »vlasništvo« nadležnog lovca. Uzmemo li primjerice životinju kako bi je njegovali do ozdravljenja, to je »krivolov« i ilegalno. Silia je imala sreće. Lovac je dopustio da je uzmemo. Tek nakon njegovog pristanka mogli smo Siliju odvesti veterinaru«, priča Daniel. »Veterinar do sada još nije imao tako malo lane slomljene nožice na operacijskom stolu, ali odmah je djelovao. Nogu je slikao rendgenom i zatim operirao, s pločicom, vijcima, gipsom, zavojem - baš onako kao što to činimo kod ljudi.«

O troškovima ove operacije njegovatelj životinja ne govori rado, samo ovo: »Životinje su naši prijatelji i više od toga, oni pripadaju obitelji. Onako kako činimo sve za jednog člana obitelji, ne štedimo na trošku i trudu da bi ozdravio, tako se mi ponašamo prema našoj životinjskoj braći…«

U međuvremenu, Silia je izvanredno. Noga je zacijelila, a ona je prilično narasla, radosno skače uokolo - i od nedavno je dobila pratilju u igri, Selinu.

Životinje trebaju našu pomoć

»Kao sva djeca i dijete srne nije rado samo«, priča Daniel, njegovatelj životinja sa Zemlje mira Internacionalne zaklade Gabriele. Zato smo se raspitali uokolo, postoji li negdje u Njemačkoj drugo nahoče i uistinu: U Rosenheimu su šetači kraj željezničke pruge pronašli jedno sićušno lane.

Nadležni lovac ga je došavši odmah htio ubiti jer bez majke tako malo biće ne može preživjeti. Šetači su bili prijatelji životinja. Snažno su protestirali i naposljetku su životinjicu smjeli sa sobom odvesti u jednu stanicu za njegu. »Ta stanica za njegu nas je obavijestila i mi smo odmah krenuli kako bismo malo lane doveli na Zemlju mira.« Doduše u prvim danima njegovatelji životinja su se borili za život male Seline.

Ona je imala proljev i sve više je mršavjela. Što učiniti? »Veterinar je rekao kako bi transfuzija krvi možda mogla spasiti život malom lanetu.« Tako je i bilo. Silia je maloj prijateljici darovala malu količinu krvi i od tada je sve krenulo na bolje. »U tim teškim trenutcima nismo se micali od Seline, spavali smo u stanici za njegu dajući joj lijekove i stalno piti.«

Predana njega i medicinsko zbrinjavanje bili su uspješni: Danas je Selina veselo srneće dijete koje sa prijateljicom Silijom ide na izlete. »Bilo bi lijepo imati prostor iz kojeg bi kada narastu, mogle slobodno otići u šumu i ponovo se vratiti kući.« Jer cilj je da te srnice opet postanu slobodni šumski stanovnici koji su naučili kako na ovom svijetu ne postoje samo lovci, već i ljudi koji poštuju život životinja. »Ovaj naučeni dar razlikovanja mogu tada prenijeti drugim životinjama…«

Želite li pomoći? Svaka kuna pomaže!