Vi ste ovdje: Početna stranica > Aktualnosti, priče životinja > I ovce moraju zubaru...

Moje ime je Zeele. Na Zemlju mira došla sam prije otprilike dvije godine zajedno s mojim prijateljima Lahnkeom i Veenaom. Mi već duže vrijeme ne bismo bile na životu da nas jednoga dana nisu odveli ljudi koji vole životinje i doveli nas na prelijepu zemlju gdje su već živjele druge ovce. Odmah smo primijetile da je ovdje nešto drugačije od onoga na što smo bile naučile. Ovdje ljudi neprestano ne promatraju naša tijela, naše meso tj. jesmo li dovoljno brzo dobile na težini. Oni nam daju hranu kako bismo bile site, a ne kako bismo postale masne i okrugle. A i samo jelo je - kao pjesma! Mi ne dobivamo otpatke, već uistinu dobru hranu. Ponekad naši čuvari umiješaju posebno dobre trave i mineralne tvari kako bismo bile zdrave. Ponekad dobijemo i poslastice, nekoliko komadića jabuka ili nešto drugo. Ovdje nas ljudi poznaju, oni poznaju i naše sklonosti. Osjećaju ako nekome od nas nije dobro…

Njega zubi za ovce

Na početku nismo mogle vjerovati, ali ovdje ljudi brinu čak i o našim zubima! Prije smo često imale bolove pri žvakanju jer su naši zubi dobili oštre rubove i kod žvakanja svakim pokretom ugrizle bismo vlastiti obraz. Možete si predstaviti kako vam pri tom brzo prođe apetit. Kada je neka životinja još jedva jela zbog bolova reklo bi se: “Ova više ne jede, bolesna je, k mesaru s njom”… Kada razmišljam o svom prijašnjem životu ponekad mi se čini kao noćna mora. Za većinu moje vrste to je još uvijek realnost…

Usta jaaaako široko otvoriti!

Sada kada smijemo živjeti na miroljubivoj zemlji sve je posve drugačije. Otprilike dva puta u godini dolazi zubarica. Mi je poznajemo i svi je volimo. Ona je vrlo ljubazna i uvijek nam objasni što upravo čini. Najprije provjeri kakvi su nam zubi, postoje li oštri rubovi, raste li neki zub krivo, ima li kamenca ili međuprostora u kojima su se nakupili ostaci trave? Tada ona brusi i struže po našim zubima dok nije sve u redu. Nekima od nas već je izvadila zub. Tada je to već nešto veće, ali zbog toga što je zubarica tako ljubazna pretrpimo i taj postupak… Nakon svake obrade zubi za nagradu dobijemo poslasticu. Tada zubarica kaže: ”Do sljedećeg puta”. Točno si zapiše što je učinila kod svakog od nas. Mi ovce jako smo zahvalne za liječenje zubi, naročito onda kada s pravim užitkom možemo zagristi u svježu travu, a da nas pri tom kod žvakanja ništa ne boli.

»Bolovi kod žvakanja? Ne, nakon njege zubi!«

Lijepo je kad kod paše možeš ponovo dobro zagristi!

Ostale priče i doživljaje na Zemlji mira naći ćete u našem aktualnom izdanju časopisa “Hoffnung der Erde” (“Nada Zemlje”), možete ga ovdje naručiti ili ovdje skinuti kao PDF.
Želite li pridonijeti tome kako bi i druge životinje mogle biti spašene pred mesarom? Pomozite preko »Kumstva za životinje«! Svaki dar od srca dobro je došao.