Vi ste ovdje: Početna stranica > Pismo lovcima

                                                                                  Prosinac 2002

Poštovani lovci,

mi, dolje potpisani, pretpostavljamo da ste Vi kršćani i da vjerujete u Isusa, Krista. Isus nije ljubio samo ljude, On je ljubio i životinje. Mi slijedimo Isusa, Krista. Isus, Krist nije zapovjedio ljudima da ljube samo ljude, čak samo one koji su istog mišljenja, nego isto tako i životinje. Mi ne pravimo razliku između konfesionalnih (kršćana) i slobodnih kršćana. Nastojimo svim ljudima željeti najbolje, da se ljube međusobno. Ali mi ljubimo i životinje i u vezi s tim slijedimo Isusovo učenje koje nas vodi na putu prema jedinstvu sa svim živim bićima, i konačno, prema vječnom životu. Riječi Isusa Krista:

Neki od Njegovih učenika priđoše Mu i ispričaše o jednom Egipćaninu, jednom sinu Beliala, koji je poučavao da nije protiv zakona mučiti životinje, ako njihova patnja koristi ljudima. Isus im je rekao:

«Zaista, Ja vam kažem, tko izvlači korist iz nepravde koja se nanosi jednom Božjem stvorenju, taj ne može biti čestit. Isto tako malo mogu oni koji se bave svetim stvarima ili uče o tajnama nebesa, a čije su ruke uprljane krvlju ili čija su usta onečišćena jedenjem mesa......

Bog daje zrnje i plodove zemlje za hranu, i za čestite ljude nema druge zakonite hrane za tijelo.

Lopov koji provaljuje u kuću koju je izgradio čovjek, kriv je; ali i najmanji od onih koji provaljuju u kuću koju je sagradio Bog, najveći su grešnici. Stoga kažem svima koji žele biti Mojim učenicima, oslobodite svoje ruke prolijevanja krvi i ne uzimajte meso u svoja usta; jer Bog je pravedan i dobar i zapovjedio je da ljudi trebaju živjeti samo od plodova i sjemenja zemlje.

A ono što činite najmanjima od Mojih, Meni činite. Jer Ja Sam u njima i oni su u Meni. Da, Ja Sam u svim stvorenjima i sva su stvorenja u Meni. Ja se radujem svim vašim radostima i u svim vašim bolima patim i Ja. Stoga vam kažem: Budite dobri jedni prema drugima i prema svim Božjim stvorenjima.»

Mi se protivimo lovu i ubijanju životinja. Bog je dao dah ljudima i životinjama. Čovjek nema pravo oduzeti taj dah drugom čovjeku ili životinji. Može li lovac dati dah jednoj životinji? Ne! On joj ga, dakle, nema pravo niti oduzeti. Svakom bi lovcu bilo bolje da upita što bismo mi ljudi morali činiti da bismo životinjama vratili životni prostor koji smo im ukrali? Lovci međutim pitaju: Koliko životinja moramo ubiti – a traži se zabrana lova – da se ove ne bi namnožile na malom životnom prostoru koji smo im mi ljudi prepustili?

Tko se, opravdavajući se zbog takvih djela, poziva na to da je Bog rekao ljudima: «Podčinite si Zemlju», taj ne poznaje svoju vlastitu Bibliju. Jer u istom poglavlju u kojem se kaže da je Bog to rekao, izričito stoji, da su čovjeku za hranu dani bilje i plodovi. Ne govori se o tome da životinje treba ubijati ili pojesti. Takvi argumenti dolaze iz institucija crkava koje su htjele svima koji nisu bili katolici ili luterani, oduzeti dah i danas to još uvijek žele. Tu pripadaju i životinje jer ih Bog nije načinio niti katoličkim niti luteranskim. Ako ste Vi, poštovani lovci, kršćani, onda ćete nas razumjeti. No ako ste katolici ili luterani, onda mi razumijemo Vas.

Najveća izvorišta zla su institucije crkve. One su porodile zlo, mržnju, križarske pohode, ratove, neprijateljstva, umorstva ljudi i životinja. Luteranska crkva pridružila se katoličkoj. Oni koji su bili bliski institucijama crkve, ispunjavali su ono što su im ove zapovijedale – ubiti i poklati, a to isto je vrijedilo i za životinje. Tko nije bio katolik, bio je prisilno pokršten ili ubijen.

Carsten Strehlow je o tome rekao: «Današnje crkveno kršćanstvo, osobito katoličko, nema više ništa zajedničkoga s vlastitim prakršćanstvom, nazarenstvom i time s istinskim Isusovim učenjem već je u prvom redu jedno samoizrađeno učenje, koje gotovo isključivo počiva na prisili i samovolji. Samo kroz inkviziciju, progon vještica, križarske ratove, mržnju prema Židovima i ženama, kao i suradnjom s nacionalsocijalizmom u takozvanom Trećem Reichu, povijest katoličke crkve je krvava. Tom bi se krvlju mogla ispuniti čitava mora.

Najveći crkveni blagdani – Božić i Uskrs – isto tako su najveće svetkovine klanja u godini!»

Strast ubijanja prenijela se na lov kardinala, biskupa i svjetovnih feudalnih gospodara. U šumama su ubijali sve što im se našlo pred puškom. Stvoritelj nije učinio životinje niti katoličkim, niti luteranskim, i ne čini to niti danas. Zato je i u današnjem vremenu sve ono što nije katoličko ili luteransko, proganjano, diskriminirano, lovljeno, tjerano i ubijano. S učenjem Isusa to nema nikakve veze. Neka bude ponovljeno: s obzirom na krađu zemlje, životnog prostora za životinje, bilo bi bolje upitati: što možemo učiniti da bismo životinjskom svijetu vratili životni prostor, umjesto da ih ubijamo i oduzimamo im dah života.

Ljudi, čija je savjest bila čista, kao npr. Johann Wolfgang Goethe, rekli su: «Religiozno strahopoštovanje pred onim što nam je podređeno, obuhvaća, naravno, i svijet životinja i nalaže čovjeku dužnost da sebi podložna stvorenja poštuje i čuva.» i «Lov je uvijek jedan oblik rata.»

A Lav Tolstoj je mislio: «Od ubojstva životinje do ubojstva čovjeka, samo je korak.»

Francuski književnik i filozof Francois Voltaire ustvrdio je: «Lov je jedno od najsigurnijih sredstava koja ubijaju osjećaj ljudi za njihova sustvorenja.

Čuveni filozof i matematičar Pitagora znao je još prije 2600 godina: «Što god čovjek nanese životinji, bit će mu plaćeno istim novcem.»

Theodor Heuss, savezni predsjednik SR Njemačke, rekao je sljedeće: »Što prije naša mladež nauči odbaciti svaku surovost prema životinjama, što će više paziti na to da igra i ophođenje sa životinjama ne postane tortura, to će poslije jasnija biti njihova moć razlikovanja, što je u svijetu velikih pravo , a što krivo.«

A dugogodišnji ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher bio je mišljenja: »Na životinje ne bih mogao nikada pucati, one bi morale napraviti samoubojstvo.»

O jedenju mesa rekao je književnik Volker Elis Pilgrim: »Meso koje jedemo je najmanje dva do pet dana stara lešina.«

A kompozitor Richard Wagner: »Pošto nam je pogled na bogovima žrtvovanog bika postao grozota, sada se pogled svih onih, koji se prilikom ručka naslađuju sa do neprepoznatljivosti izrezanim dijelovima lešina ubijenih domaćih životinja, otklanja od svakodnevnog krvoprolića u onim čistim, vodom ispranim klaonicama. Trebalo bi nam odsada biti stalo još samo do jedne religije samilosti tako da, usprkos sljedbenicima dogmi koristoljublja, stvorimo jedno čvrsto tlo koje ćemo iznova njegovati. Jer, što očekujemo od jedne religije ako isključujemo samilost za životinje?«

Književnik romantike, Josef von Goerres, je rekao: »Tko se želi uzdići iznad običnog života, taj zazire od krvave hrane i ne odabire smrt za svog kuhara.« A autorica Marie-Luise Holzer-Sprenger je upozorila: »Meso je komad životne snage tako dugo dok živi.«

A glumac O.W.Fischer je mislio: »Zašto ne jedem braću – naprosto zbog smisla za obitelj, to je sve. Negdje mora započeti sram! Sram ne započinje samo u besramnom držanju životinja za klanje, dakle kod seljaka, ne samo u klaonicama prilikom klanja, on počinje također i kod lovaca.«

Možda će poneko razmisliti o ovim izjavama. Možda ćete svi Vi slegnuti ramenima i reći, to je sada tako, vrijeme se promijenilo. O da, ljudi su postali brutalnijima, osobito oni koji pristaju uz crkvu zla.

Ali Bog se nije promijenio. On nije postao niti katoličkim, niti luteranskim, isto tako niti Njegov svijet životinja. Isus nije bio lovac, već ribar ljudi.

I za kraj nešto za razmišljanje:

Smijemo li mi Vama, shodno Vašoj čovječnosti, poželjeti ono što Vi želite životinjama koje su Božja stvorenja?

Smijemo li, shodno čovječnosti poljodjelaca, mesara, znanstvenika koji provode pokuse na životinjama, njima željeti ono, što oni namjenjuju i dosuđuju životinjama?

Nadamo se i želimo, da svima Vama mirna savjest bude meko uzglavlje. U toj svijesti, u istinskoj kršćanskoj povezanosti .....

Izjava prijatelja životinja na temu Zaštita životinja i lov:

Podržite ju svojim potpisom!